Putovanja Europom, s naglaskom na Hrvatsku :): 😸 Goli otok 😸

Posjet Golom otoku

Otok Rab obiluje predivnim pješčanim plažama, mnogobrojnim uvalama, šumovitim stazama za šetnju.

Ukoliko planirate posjetiti Rab, ne smijete zaobići vrh Kamenjak s kojega se pruža predivan panoramski pogled na grad Rab, i okolicu. Svaki put u njemu otkrivamo nešto novo što nas oduševi. Ovoga puta odlučili smo se i za jedan jednodnevni izlet iz općine Lopar. Odluka je pala na Goli express. Ondje radi jako ljubazno osoblje, cijena ovog izleta je 110 kuna po osobi sa gratis turističkim vlakićem, čija vožnja traje svega 20 minuta, u tih 20 minuta vidite cijeli Goli otok. Vožnja brodićem iz Lopara do Golog otoka traje oko 20 minuta u jednom smjeru. Da to ne bi bilo sve, na početku vožnje vlakićem dobijete i informativni letak i rutu kroz kojim prolazi vlakić i što ćete sve vidjeti.

Dolaskom na Goli otok slijedi naša nova avantura. Vožnjom vlakićem vidjeli smo: Prvo industrijsku zonu gdje se nalazio metalni, kameni i drveni pogon. Svi osuđenici ondje su radili 8 sati dnevno. U metalnom pogonu radili su se različiti metalni proizvodi za metalnu industriju, a to bi naprimjer bilo dijelovi za brodogradnju, traktorske šasije, prirubnice za cijevi. Drugi pogon je bio kameni. U kamenom pogonu su se proizvodili betonski blokovi za zidanje, visoko kvalitetne teraco pločice. Treći pogon je bio drveni pogon koji se bavio za proizvodnju namještaja koji se izvozio za Ameriku i Meksiko, ovdje su se osuđenici mogli dodatno doškolovati za određene poslove, te su samim time mogli proizvoditi visoko kvalitetne namještaje.

Sljedeće kaj smo vidjeli bila je kišnica. Koja je logično služila za sakupljanje kiše. Logoraši pamte žeđ kao jedan od najtežih problema na Golom otoku. Stoga je jedna od najboljih pozicija koju je logoraš mogao dobiti u logoru bila uloga „vodara“. Vodari su bile osobe koje su imale zadatak dijeliti vodu tijekom objeda ili rada. Vodar je imao moć odlučivanja da logorašima daje manje ili veće količine vode. Mogao je i sam popiti vode, kada je htio i koliko je htio, ali je uvijek bio u opasnosti od drugih logoraša. Svi su htjeli njegovu poziciju i bili su spremni učiniti bilo što da to postignu. Jednostavno vode nikad nije bilo dovoljno. Osim što se logoraše ponekad i kažnjavalo manjim porcijama vode, vodu je logistički bilo teško dopremiti na Goli otok. U tu svrhu postojao je brod vodonosac “Izvor” koji je opskrbljivao logor vodom. Jedan od načina da se smišljeno doskoči problemu nedostatka vode na otoku bila je izgradnja velikog naplava gdje je prikupljana kišnica.

Dalje smo prolazili kroz stacionar. To je bila prva građevina na golom otoku koju su napravili zatvorenici. Inače oni su svaku zgradu napravili, te pošumili otok jer je u pravom smislu te riječi bio goli otok.

Sljedeće nam slijede Samnice odjel 102: Izgrađen je sa svrhom pojačanog nadzora nad problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su ostali osuđenici na otoku bar donekle imali slobodu kretanja, u odjelu 102 kretanje je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno i to u krugu 50 m2. U prizemlju se nalazi 20 samica, a na katu je stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102 nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su se osuđenici mogli školovati za razne zanate.

Nastavak slijedi i dolazimo do Žica. To je kompleks zgrada koja je dobila naziv po tome što je bila okružena žicom.U njoj se nalaze pekara, mesnica, menza, škole, spavaonice za zatvorenike, kazalište, razna igrališta i dr. Turistički vlakić prolazi obližnjim brdašcem tako da Vam daje potpuni panoramski pogled na kompleks.

I na kraju ali ne i najmanje vrijedno dolazimo do Panorame. Predstavlja povratak prema početnoj točci uz prekrasan panoramski pogled na otok Rab.

Ostatak vremena proveli smo istraživajući sami sam Goli otok. Povratak nazad je bio u 12 h, gdje je slijedila još jedna ugodna vožnja prema Loparu.

Svaka preporuka je upravo Goli express, ukažite im svoje povjerenje i provedite dio dana na Golom otoku.

Do svog posjeta uživajte u našim slikama.